„Reforma“ pravosuđa u režiji žutih

„Reformu“ pravosuđa u režiji Tadićeve političko-sudske mafije kritikovao sam od početka 2010. Aprila te godine napisah (Old Nick) ovaj komentar.

„Mnogo je zloupotreba i “lažiranja” bilo u postupku izbora sudija. Termin „opšti izbor“ su „deformatori“ smislili za izigravanje Ustava i zakona, i tako stalnim sudijama uskratili pravo na žalbu. Predsednik VKS, posle imenovanja četvoro sudija Ustavnog suda (sada ih je 13) čemu je ona “kumovala”, juče na TV B92 navede da postoji mogućnost da US izmeni svoje stavove od 25.03.2010. Mislim da se to neće dogoditi i da sudije, bez obzira kako su dospeli na to mesto, treba da drže do struke i dostojnosti. Ipak, videće se uskoro.

Pitao sam se zašto ćute profesori ustavnog prava? Dvoje ih se javno oglasilo (koliko znam). Mislim da je struka i nauka davno morala da se uključi i jasno kaže “deformatorima” da Visoki savet sudstva kao ustavni institut još nije stekao “poslovnu sposobnost”, da se našalim, odnosno da ovo telo ni danas nema potreban kapacitet za sticanje PRAVNE MOĆI da odlučuje o poslovima koje po Ustavu i zakonima ima (odlučivalo je protivustavno i nezakonito).

Šta je “konstituisanje” VSS – Ustavom i Zakonom o VSS propisano? Laički i tačno rečeno to je trebalo da bude okupljanje propisanih 11 članova VSS na jednom mestu i u isto vreme, u Beogradu kao sedištu ovog tela, po pozivu PREDSEDNIKA Vrhovnog suda Srbije kao predsednika ovog tela po položaju ovlašćenog za sazivanje sednice, na konstitutivnoj sednici. Na ovoj sednici je trebalo konstatovati: a) da su izabrani svi IZBORNI članovi VSS (8) i da prisustvuju sednici; b) da sednici prisustvuju 3 člana po položaju, i c) da su se stekli uslovi iz Ustava i zakona da VSS započne da vrši poslove iz svoje nadležnosti.

Današnji krnji VSS kako sam ga nazivao u mojim komentarima još nije stekao PRAVNU MOĆ za donošenje bilo kakve odluke, iako je održana 06.04.2009. nezakonita “konstitutivna” sednica. Akteri ovog neustavnog čina su pošli od analogije: ako može Ustavni sud, može i VSS, zaboraviše jednu “sitnicu” da je Ustavni zakon… propisao mogućnost konstituisanja US sa 2/3 sudija od ukupnog broja, što nije slučaj i sa VSS. Kvazi konstitutivnu sednicu neovlašćeno je sazvala Snežana Malović, zloupotrebom funkcije ministra (i to u bublioteci Vrhovnog suda Srbije). Po zakonu je ovu sednicu mogao sazvati samo predsednik Vrhovnog suda Srbije koga Srbija tog dana nije imala (Vidi Petrović-Škero, poslednjem predsedniku Vrhovnog suda Srbije bio je istekao mandat i novi nije biran). Kao vršilac dužnosti, nemajući pravni kapacitet predsednika koga bira Narodna skupština, Nata Mesarović nije bila član VSS po položaju. Do tog dana nije izvršen izbor jednog sudije, advokata i profesora pravnog fakulteta kao izbornih članova. Nezakonitoj sednici prisustvovalo je 7 članova VSS, a 8 ljudi. SVI AKTI TELA NAZIVA VSS (predlozi i odluke) KOJE JE ODLUČIVALO PRE STICANJA PRAVNE MOĆI KAO LEGITIMITETA ZA ODLUČIVANJE – PROTIVUSTAVNI SU I NEZAKONITI. Ne mogu se konvalidirati ni zakonom. Akteri moraju snositi odgovornost. (Old Nick, 27. april 2010 14:09 B92)“.

Četiri godine plavo-crvene bande

Pre četiri godine napisah ovaj komentar na članak objavljen u „Politici“.

„Verovatno je tačno da bi iznošenje brljotina i nedela političko-sudske mafije trajalo bar tri dana. Srbija je lider u regionu, kao i bivši nam predsednik (koji je sebi skratio mandat umesto da podnese ostavku) – veliki bos političko-sudske mafije. Jer, još nigde u navodno demokratskim državama nije zabeleženo postojanje političko-sudske mafije – od političara na vasti i njihovih poslušnika u sudstvu i izvršnoj vlasti organizovane kriminalne grupe sa ciljem podjarmljivanja pravosuđa Srbije i zapošljavanja njihovih mediokriteta – članova. Ne treba zaboraviti da su šefu mafije obilatu podršku davale štetočinske stranke (LDP i LSV). Nisam član nijedne stranke. Nisam više ni mlad, da jesam – rado bih uzeo aktivno učešće u suzbijanju ove pošasti koja i dalje nanosi nemerljivu štetu državnim interesima Srbije i njenim građanima. Jasno je, kakvo im je“delo“ tzv. „reforma“ pravosuđa, takve su i sve ostale „reforme“ žuto-crvene bande.“

Bio je to tekst o žuto-crvenoj bandi na vlasti. A onda, te 2012. zajašila Srbiju još gora banda, plavo-crvena i bućkuriš.

 

Razmislimo još jednom, dosta je bilo

Ovaj tekst napisah pre tačno 4 godine. A onda je došla na vlast najgora banda – naprdnjačka.

„Srbija je danas kvazi-država, država u dronjcima. Zaduženi su i naši praunuci. Kako se to dogodilo? Valja da se podsetimo na činjenice.

Jedna takva „tvrdoglava“ činjenica je da se žuto-crvena fukara skoro 12 godina sprdala sa građanima Srbije, a naročito poslednjih nekoliko godina, dajući svoj pečat razvoju „demokratije“. Dakle, ta fukara, skupljena „s’ koca i konopca“ i organizovana u savremene srpske mafijaške bande, poput američkih iz prve polovine prošlog veka, pod firmom političkih stranaka (za spoljnu upotrebu) – nadvladala je prave (a slabašne) političke stranke u Srbiji, tako što su manje bande („stranke“) priznale autoritet najjačoj bandi među njima. Podeliše teritoriju (savremenim rečnikom: resore) i zajašiše građane Srbije.

Druga tvrdoglava činjenica je da je fukara sa uništavanjem Srbije započela još 05.10.2000.g. Naravno, zbog postojanja odmah organizovane političko-sudske mafije, za paljenje skupštine i krađe narodne imovine niko nije odgovarao do danas (za krađu patika jeste). Unaprediše vladavinu prava u Srbiji: kuma za par miliona evra dobila „nanogvicu“, koferče se zagubilo, lopuže uživaju u otetoj narodnoj imovini… a narod se zamajava aferama koje je fukara sama iznedrila, jednim međunarodnim kriminalcem koji se fukari smeši sa nepoznatog mesta.

Treća takva činjenica je da je ova fukara već pokrala sve što je mogla. Uključujući sva radna mesta u Srbiji, pa i sudija, tužilaca i sudija za prekršaje.

Četvrta takva činjenica je da ovaj ološ Srbiju laže sve vreme i sada bezočno laže narod Srbije. O našim parama, iako su danas bogataši po evropskim i svetskim standardima, keze nam se u lice sa televizijskih ekrana i naslovnih strana novina, šefovi napred pomenutih bandi i njihovi podrepaši, inače posve nedokazani ljudi (političari po zanimanju).

Verujem da je većini građana Srbije muka od toga. Ne vidim nijedan segment društvenog života u kojem je ostvaren napredak. Kurs evra? Posledice precenjenog evra će tek nastupiti. „Beli šengen“? Pa, političari, tajkuni i kriminalci su i pre „belog šengena“ putovali gde im je volja, a običan građanin nije mogao da putuje bez viza ni tada, a danas još manje. To je sve od evropskih standarda što se može pomenuti. Ako se uzmu u obzir napred navedene činjenice, narodu Srbije predstoji da dohvati motku ili da na izbore izađe i nešto promeni. Nema sumnje da narod ima vlast kakvu zaslužuje. Narod Srbije i ima baš takvu vlast kakvu je zaslužio svojom naivnošću. Mislim da pre nego što se narod dohvati motke, valja pokušati i glasačkim listićima doći do nekakve promene, jer od Srbije u dronjcima teško da danas još gore može biti. Da umesto mafijaškim bandama (poput vladajuće žuto-crvene) vlast damo pravim političkim strankama (a takvih na političkoj sceni imamo). Možda nova vlast, po definiciji zla i opaka, bude zla i opaka za mafijaške bande koje su do sada vladale Srbijom? Možda se krađe narodne imovine smanje, možda se nešto od ukradenog narodu i vrati? Možda će nova vlast političko-sudsku mafiju smestiti u zatvore?

Razmislimo o tome.“